• Povećaj font
  • Osnovni font
  • Smanji font
  • Layout: 2 Left columns + Mainbody
  • Layout: Mainbody + 2 Right columns

1. Županijsko prvenstvo grada Zagreba

E-mail Ispis PDF

Prvo županijsko prvenstvo održano je 6. i 7. 6. 2009. u akvatoriju otoka Murtera.

Nakon nekoliko godina uspješnog nastupanja na međužupanijskom prvenstvu južnog Jadrana došlo je vrijeme da kontinentalni klubovi organiziraju svoje županijsko prvenstvo koje će biti izlučno natjecanje za državno pojedinačno prvenstvo u podvodnom ribolovu. Znali smo da će najveći problem predstavljati organizacija natjecanja. Naš Slaven Čubrić je preuzeo glavni dio posla na sebe, a pomogli su mu naši članovi Anđelko Vuk, Vitomir Puhovski i članovi kluba Submania Zagreb koji su se natjecali uz nas na ovom natjecanju. Još je nekoliko zagrebačkih klubova najavilo svoj nastup, ali zbog raznih okolnosti nastupili su samo članovi DPS Zagreb i Submania.

Toliko o organizaciji, ipak nam je ovo prvo natjecanje koje sami organiziramo izvan Zagreba.


Po već ustaljenom običaju pokret iz Zagreba je u petak nakon posla. Vremena za pregled terena nema, jedino me tješi što sam lovio par puta u manjem dijelu zone. Dosadnu vožnju mi krate Luka Zupčić koji će se isto natjecati i Anđelko Vuk koji će se baviti organizacijom. Slaven nam javlja da olujno jugo nema namjeru stati i da će se natjecanje možda odgoditi za nedjelju. Odlučujemo prespavati kod Luke u mjestu Mulo, jer je gužva kod Tibora i Slavena. Ovako ćemo barem imati vremena skovati pakleni plan za natjecanje.

U subotu krećemo prema Murteru gdje saznajemo da će se natjecanje ipak odgoditi za nedjelju. Jugo je stvarno bio raspoloženo, čak je u Tisnom more prelazilo preko ceste. Slobodan dan smo iskoristili za druženje kod Tibora. Skupilo se veselo društvo, nitko nije ni razmišljao kad će na spavanje i hoće li popiti koji čašicu više. Nedjelja, zaspao sam pre samu zoru zbog dosadnih komaraca. Tibor nas budi, treba pripremiti opremu i krenuti prema uvali Čigrađa, na sreću Slaven javlja da se start pomiče za 1 sat. Taman ću se malo naspavati, a možda i glavobolja prestane.

Pogled s terase ne daje neku nadu u lijepo vrijeme, jugo još jače udara nego jučer. Cijela lovna zona je pod udarom vjetra i valova. To mi čak i paše. Slavenu i Tiboru je ovo domaći teren, a i par natjecatelja iz Submanije dobro poznaju teren. Planirali smo Luka i ja biti u istom brodu i krenuti prema Čavlinu i Tetovišnjaku.

Dogovaramo se da otkažemo brod jer nema koristi ići sa sporom barkom po ovakvom vremenu, barkariol bi nas vjerojatno izbacio na pola kanala i otišao doma.

Na startu u uvali Čigrađa se već skupilo dosta ljudi i izgleda da će biti zanimljivo natjecanje. Oni s najjačim brodovima su u prednosti i među njim treba tražiti pobjednika. Mladi Bruno je itekako nabrijan hoće potvrditi dobar rezultat na klupskom natjecanju, Tibor je odlučan pokazati prijateljima tko je gazda na Murteru, a Slaven u zvijeri od gumenjaka planira napraviti desant na vanjske otoke. Doduše s njim u brodu je i Frano Vrca, pa tinja nada da će negdje zeznuti. Nemam nekih ambicija, na državno neću ići zbog posla. Ionako sam već sve to prošao prije par godina, ali možda se nešto iskopa, nema predaje.
Luka i ja se odlučujemo autom krenuti iz uvale Kosirina, pa plivajući loviti prema Čigrađi. Polako se spremamo i skačemo u more. Kratku pušku na bovu i dužu u ruke. Krenut ću lagano s čekama na rubu posidonije, pa kad se zagrijem slijedi duboko kopanje sa kratkom puškom. Nije šala da rupa uvijek daje.
Luku gubim iz vida nakon prvih 15 min, lakše je tako ali mi nije baš drago jer su valovi ogromni i ima brodova uz obalu. Baš kad sam to pomislio, jedrilica mi prolazi par metara pored glave. Antitalent od skipera nije ni primijetio mene ili moju bovu. Upućujem mu par epiteta na račun familije i nastavljam dalje. Ronim na 15 metara dubine, čeke su sve duže, ali osim ušata i malih salpi nema ništa. U kraj ne idem zbog valova i manjka olova.

Znam da se na ovakvim nazovimo lošim terenima isplati pratiti rub kamena i posidonije. Uvijek se može naletiti na caricu natjecateljskog ribolova, vranu. Samo treba biti uporan.

Uzimam kratku pušku i počinjem pretraživati male kamene korice u dubini. Pri pregledu jedne korice na 20-ak metara vrana se diže iz posidonije i zabija u rupu. Ima do nje nekih 10 metara, pa radije krećem u izron. Bez straha, nema gdje osim na vrh moje sulice. Kratka priprema i zaron, vertikalni pregled rupe i uvlačim se pod kamen sve do struka. Riba bježi van kroz mali kanalić. Dobro sam se pripremio za zaron, pa se izvlačim iz rupe i radim kratku čeku. Vrana se ponovo zabija u  rupu i uvijek radoznala nakon par sekundi proviruje. To je zadnji tračak sunca koji je vidjela, dobar pogodak i ajmo van. Vrana je validna i s novom snagom krećem dalje.

Valovi me prebrzo nose preko terena, ali se ne pokušavam hrvati s njima. Ribe ima, ali sve mali i plašljivi primjerci. Kamena u dubini nema, pa lagano gubim volju i sanjam dobru marendu i kriglu pive.  Dolazim do zadnje punte prije Čigrađe, kad mi pomisao na masni odrezak remeti tamna sjena između kamenja. Vrana, ali dosta veća od prve. Zaranjam i pokušavam je nekako natjerati u obližnju rupu. Nije baš za suradnju, pa je pokušavam pogoditi u letu, promašaj.
Pretražujem svaku obližnju rupu, radim čeke, možda je u posidoniji. Ništa, bez uspjeha. E jesam magarac, trebao sam je pustiti da sam uđe u rupu i u drugom zaronu deložirati.

Dolazim do Čigrađe i ulazim u zavjetrinu, još je 90 minuta do kraja. Malo ću se odmoriti, pa ponovo u boj. Možda bi tako i bilo da me ne hvata užasna glavobolja i mučnina. Valovi, dubina i piva od jučer to je dobitna kombinacija.

Idem van, kupaći me gledaju kao da sam pao s Marsa.

Uskoro dolaze i drugi natjecatelji. Svi bez ribe, pa mi rastu apetiti. Luka se vrača s autom, on je odustao nakon nekih sat vremena lova. Zezam ga da je i jahanje valova dio podvodnog ribolova.

Da ne duljim previše  ulov su imali četiri ribolovca, a ostali su svoj neuspjeh nadoknadili za stolom. Slaven poučen mnogim natjecanjima je osim prvog mjesta odlično pogodio i ručak.

Ja sretan, zadovoljan i umoran već sanjam neke nove ribolovne podvige kad mi Luka kaže da sam možda s onom drugom vranom možda mogao biti prvi. To bi bio stvarno uspjeh, bio bih jedini s naslovom prvaka Zagreba i južnog Jadrana.

Ne treba tražiti kruha priko pogače i ovim sam zadovoljan. Za pobjede uvijek ima vremena, glavno da smo se svi skupili u lijepom broju i vrhunski zabavili unatoč zavjeri juga, jedriličara, posla i ostalih protivnika kontinentalnih podvodnih ribolovaca.

Na kraju zahvala svim natjecateljima i organizatorima na dobroj volji i trudu. Ujedno se i ispričavam na podužem opisu ovog nadasve vrhunskog druženja. Manjak ribe na portapešu nadoknadio sam s par riječi više.

 

Sponzori

Di Nautika
Dragorlux
Apnos - Diving Experts