• Povećaj font
  • Osnovni font
  • Smanji font
  • Layout: 2 Left columns + Mainbody
  • Layout: Mainbody + 2 Right columns

Čarobna kugla

E-mail Ispis PDF
Ist 1999.Samo me dogovor s Jakovom vratio ovoga ljeta iz Grčke na vrijeme doma. Želja da zajednički isprobamo downrigger među vanjskim kanalima i brakovima zadarskog otočnog niza bila je jača od zova egejskih arhipelaga i daleke, opojne, mitske Krete.

I tako sam se vratio u Zagreb. Prve vijesti iz Sabunika bile su uzbudljive. Jakovu se u jednom od prvih ribolova pred brodom otkinuo zubatac od nekoliko kilograma...

Brzo sam se spakirao i već slijedećeg dana bio u busu za Zadar. U Sabunikama su me dočekali moj već brat i njegova cura Daška. Ona je očajavala, jer je već dva tjedna bila slušala priče o zubacima i marljivo Pinnsom lovila ušatice, koje je onda Jakov nabadao na čvrste Ownerice i spuštao u dubinu - za Mitsku ribu. No griza nije bilo i on je bivao sve više i više frustriran, a otkad mu se taj jedini "denteks" otkinuo, više za njih dvoje nije bilo provoda - stalno su bili na moru.

Sad moram objasniti i cijeli kontekst tog područja. Sabunike su vikend naselje u plitkom i muljevitom Ninskom zaljevu, a naši uobičajeni ribolovni tereni su sam zaljev i kanali koji odvajaju otok Pag od kopna, otprilike ono što nam je u dosegu sat vremena vožnje našim malim brodićem koji razvija max. 5-6 čv. Ne bi to ribolovno područje možda ni bilo toliko loše da nije izloženo doslovce teroru jednog dijela stanovništva koje i inače, mahom zemljoradničko, nema nikakvu kulturu ribarstva ni pomorstva. Ribolovni alati se kradu kako tko stigne, a s obzirom na uobičajeno "miniranje" podmorja, kamenolom na obali obližnjeg Ljubačkog zaljeva izgleda kao dobar vic.

Stoga smo nas dvojica isplanirali jedan veći ribolovni izlet u pravcu Ista i Molata, da vidimo što možemo učiniti po pitanju panulanja živim mamcem na tim, "poslovičnim" terenima. Prošle nam je godine isti koncept propao zbog višednevnog nevremena koje nas je prisililo da u zaštiti Brguljskog zaljeva na Molatu uživamo u gostoprimstvu obitelji Kačanić, naše dalje rodbine, umjesto da tražimo dentekse i gofove oko otočića Sedmovraća...

Nismo odmah krenuli u ekspediciju, jer se tih dana moje zagrebačko društvo pojavilo sa šatorima u Petrčanima, pa smo se nekoliko dana kupali i ronili, a po noći roštiljali na pjeskovitim sabuničkim plažama. Jednoga smo jutra Jakov, moj prijatelj Filip Kelava i ja krenuli isprobati sreću na našim starim "pozicijama" (no, dobro, "poštama"). Nekoliko smo sati vozali ušatice oko rtova bez ikakvog uspjeha. Sunce je već dobro upeklo i taman kad smo se odlučili okupati, na pinn's-a je sjela prava ušata od kojih 25 cm. Namontirali smo je na sistem, spustili sidro i poskakali u vodu da se ohladimo. I nju smo pustili da plivucka oko barke. Kad smo ponovo upalili motor, već je dobrano prošlo podne, ljetni dan je blještao svom snagom, maestrala niotkuda, i nekako smo izgubili nadu u ulov. Da bismo stigli do pozicija koje smo htjeli pretražiti prije nego što odemo doma, trebali smo proći kroz relativno plitki prolaz između dva otočića. I da stvar bude kompliciranija, taman smo usred prolaza naletili na veliki gumenjak HV u kojemu su bili neki ronioci.

Oni su bahato prošli kroz našu brazdu (skoro i kroz nas) -vjerojatno baš zato što smo se derali k'o idioti i pokazivali na dvije panule u moru; to je ta spika - odnijeli nam pinn's-a, a nas satjerali na pličinu koja se od otočića pruža još kojih 150 m u more. Nije to opasna pličina, dubina je oko 3-4 m, ali kugla downriggera je zaorala i Jakov je žurno digao sistem na 2 m ispod površine. Budući da je opasnost prošla, opustili smo se i zagledali se u dno - tirkizni pijesak, ljušture i tamni busenovi trave koji lagano promiču ispod čamca brzo su me hipnotizirali...moj brat, nagnut preko krme, bulji u kuglu u vodi i mjehure zraka koji putuju po sajli u dubinu...

Nije se teško (pogotovo na jakom suncu) tako na tren pogubiti, i otupjeti... Jedino pravedni Filip još bjesni na budale u gumenjaku i vrti rolu bez flaksa. To me vrati među žive i pogledam na ehosonder. Dubina je već preko sedam metara; čisto zabave radi, dodam malkice gasa. Jakova je posve začarala kugla... Odjednom, pras!!! Cvilež otpuštenog drila, najlon curi sa špule, srca stala! Jakov još u bunilu hvata štap i pušta ribu da nosi i guta mamac. Pogledi prikovani za špulu koja se luđački odmotava... Otvorenih usta, niti ne primjećujem da sam skoro stao... Riba se polako zaustavlja, Jakov viče: - Gas, gas! - i zateže kočnicu, a ja odvrćem Tohatsu do daske. Kontra, štap se savija, i dril ponovo radi. Filip i ja se pogledamo ne vjerujući, pa ponovo bez daha pratimo Jakova, štap i rolu. Smanjim gas i lagano vozim u dublje. Riba se ne da, ali i Ribolovac je maksimalno koncentriran... Odjednom, kut najlona prema površini počne se naglo smanjivati, riba ide gore! ...svi buljimo u mirnu površinu ludi od adrenalina... "Gof! Lica! Jeebote kol'ka je!", vičemo uglas kad je srpasta peraja udarila po vodi kojih sedamdesetak metara od čamca. Malo sam se sabrao i uspostavio kontrolu nad situacijom. Lagano kružim, da Jakova postavim u što bolji položaj prema ribi. Nakon nekoliko jakih drilova uspijeva je dobiti bliže... Prvi odbljesci pod brodom. Evo je!

-Lica! Golema je!- dahne Jakov i uspije joj potegnuti glavu malo van vode, no beštija još ima snage i povlači se natrag u dubinu. On je strpljiv, i popušta joj. Sad ide najosjetljiviji dio posla, sad se riba gubi ili dobiva. Spreman sam s kukom, ali puštam brata da se "osveti" za zubaca. Pod brodom je, i dril je jako otpušten da amortizira zadnje udarce. Posljednji namotaji, i Jakov odlučno, držeći predvez u jednoj, drugom rukom čvrsto hvata ribu pod škržne poklopce i trzajem je ubacuje u kokpit. Deremo se, grlimo, skačemo u vodu. Pobjednik je presretan. Sam ju je svladao. Godinama i godinama smo nas dvojica, a posebice on, sami skupljali ribolovna iskustva, marljivo čitali literaturu, vrlo rijetko čuli pokoji savjet, štedjeli za pribor, i maštali; evo, napokon, došlo je vrijeme pravih riba. Srebrni projektil moćnog repa, 103 cm, 8.65 kg. Svaka čast, buraz!

Slijedeći dan je zapuhala bura, i tad je pala odluka: čim se smiri, krećemo. Nezgodna je stvar kod naše petmetarske plastične barke to, što već i umjereni maestral na otvorenom može dovesti plovidbu u pitanje, stoga je pravilna procjena trenutka i rute vrlo osjetljiva stvar. To je uglavnom moja briga, jer smo se prešutno podijelili ovako: ja sam zadužen za plovidbu i vezu (GSM - vrlo jadno sredstvo za vezu; "pokrivenost" ? ha, ha, ha...), a Jakov je šef ribičke družine i ekonom. Odlučili smo da krenemo put Ista, pa da tamo probamo na sreću naći neki smještaj, a da se našoj rodbini u  Brguljama javimo kasnije, i to samo u slučaju da nešto ulovimo (Janku Kačaniću, inače poznatom ugostitelju i legendi sjevernodalmatinskih otoka, ne bismo se usudili i ove godine pojaviti na oči bez neke poštene ribe). Svitalo je kad smo isplovljavali, a čim smo prošli ispod Virskog mosta, Jakov je pustio pinse u brazdu. Malo iza toga se povukao u kabinu i mene ostavio nasamo s Virskim morem i laganim južnim vjetrom ("kvragu, opet se muti, bura baš i nije napravila neki posao..."). Znao sam da, bez obzira na veličanstvenu licu, nije prežalio onog zubaca što ga je izgubio prije mog dolaska u Sabunike. Ima nešto u tom denteksu što ga čini...

I tako, gledam u Sedmovraće, Molat i Ist kako se stapaju u izmaglici i želim sebi, a još više Jakovu, da nam ova ekspedicija bude uspješna...
Taman iznad onog braka koji se proteže sredinom Virskog mora zacvili mali štap i vadim solidnu lokardu. Moj brat, tvrdi spavač kojeg svaka ribolovačka akcija nepogrešivo budi, već puni kantu vodom i priprema predvez. Ocjenjuje duljinu ribe i metalnim bužirom određuje razmak među udicama. Uzima sirotu ribu,. probada je kroz usta, a drugu udicu smješta pod kožu. Pušta je u vodu, gledamo kako pliva; malo se zakreće na bok, ali brzo dolazi k sebi. Otpuštamo 15 metara sajle na downriggeru. Mamac sad pliva brzinom 2-3 čv, šezdesetak metara po krmi, na dubini malo većoj od 10 m. Prošli smo brak, dno je ravno, muljevito, pedeset metara dubine. Dosada. Stoga se želim što prije domoći prvih otočića pred Molatom, no ne smijem forsirati da se riba ne bi počela uvrtati. "Tko zna, možda ju u slobodnoj vodi uoči kakva velika palamida ili manja tuna, gof...", prepuštam se maštarijama...

Jakov je ponovo zadrijemao, a mi smo već prošli jednu hrid. "Tereni"... Čitam na ehosonderu: ispod nas je travnati plato na dubini 14-15 m. Buljim u more ne bih li možda ugledao dno. Vozim sporije, svega milju, i nadam se. Trinaest metara. Sad već mislim, bih li malo namotao sajle ili ubrzao, da mi kugla ne zakači dno... ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ Riba!!! Trgnem se, Jakov skoči, Pennova rola se odmotava, ubrzava, vrišti...čekam naredbu...

-Sad!!! - gas do daske, kontra.
-Jel' je imaš?
-Gore je!
Nakon prvog sprinta riba nije zadavala previše problema; dva drila, i ubrzo smo primijetili odsjaje u dubini. Lagano razočarani, čini nam se da je nešto sitno. Zbog ljubičastog odsjaja na trenutak pomislimo da je riječ o nekakvoj palamidi, no isti čas Jakov klikne -DENTEKS!!!- i istegne veličanstvenu zubatu glavu van vode. Odsjekle su mi se noge. Kad ga je približio brodu, oprezno sam ga primio među škrge i ubacio unutra. Jao majko! Uzbuđeni, ne vjerujući, s knedlom u grlu, čestitali smo si i poskakivali oko najljepše ribe koju sam u životu vidio. Sad smo se mogli opustiti: ribolov je počeo.
 

Sponzori

Di Nautika
Dragorlux
Apnos - Diving Experts